Imao sam još bliže do vikendice i placa, šumarak sa topolama. Rasle topole i bagremac ispod, bila prava džungla. Plašio sam se za decu zbog zmija. Povremeno sam terao starog da prokrči metar do međe (žičana ograda) da bude čistina. Zemlja je bila prekrivena humusom nekih desetak cm, crn humus, rastresit. I komšija rešio da sredi plac, posekao topole, posekao bagremac. Ja se obradovao eto lepe čistine i prirode. Mišljah sad će da gaji povrće i da razbije sa tom lepom zemljom. Kad ono - isprskao totalom. I tako 5-6 puta u toku godine. I ubio onako lepu zemlju. I naravno posadio pauloniju. Misli da će da zaradi. Mnogi tako odmah računaju na iljade i na kamione i avione.... Uzgred svi puževi se preselili kod nas a i krtice.... Al dobrodošli su svi.... ponekad... al bagramac i dalje raste... ne da se...
Baš mi je drago što si sve isplanirao i što znaš šta je sledeće. Kad reče presađivanje, kalemio sam na izdanak višnje neku trešnju, na spavajući pupoljak, kalem grančice mi dao komšija. Znam da to nije dobro rešenje al mi je najvažnije da se to primilo, pa nek traje dok traje. Sve mislim da je sunberst al on tvrdi da je stela. Lepa trešnja, sočna, velika a koštica veoma mala. Uglavnom to što se primilo, par njih od nekih desetak prutića, ću da presadim kod brata u dvorište, neka rastu i nek čekaju da ih beru neki novi klinci. Načekaće se da čuju dečji smeh, braca mator, vreme mu je odavno, neće da se ženi....Tu je već jedna stara trešnja i jedna stara kajsija (pisao sam već). Eto, nađoh sebi posao, bolje to nego da riljam za grašak... ili nije... dalek je put do vrta bez motike....