Tehnologija proizvodnje ribe u recirkulacionom sistemu je relativno nova tehnologija koja u svetu egzistira nešto više od 40godina. Koncept proizvodnje ribe u recirkulacionom sistemu zasniva se na uzgoju ribe u zatvorenom prostoru i potpuno kontrolisanim uslovima. Osnovna prednost u odnosu na uzgoj ribe na tradicionalan način je proizvodnja mnogo veće količine ribe po jedinici zapremine vode, što ovaj sistem svrstava u intenzivne načine proizvodnje. Druga prednost je dobijanja potpuno zdrave ribe, za razliku od riba iz ekoloski kontaminiranih prirodnih vodotokova. Ovako proizvedena riba ima i bolji misicni tonus od ribe iz prirode ili ribnjaka sa stajacom vodom, zato sto je prinudjena da se krece u bazenu sa promenljivom brzinom strujanja vode.
Voda iz bazena se konstantno reciklira i ponovo uliva u bazene.
U ovom slucaju proizveli bi 25 do 30 tona ribe na povrsini od 300 m2, sto bi zavisilo samo od sredstava ulozenih u opremu za preciscavanje vode.
Ukoliko se pri proizvodnji na tradicionalni nacin (klasicni ribnjak) proizvede 1,5 t/ha namece se zakljucak da nije neophodno 20 ha livada, ledina ili neke druge neobradive povrsine zauzeti za proizvodnju ribe.
Jedna od prednosti je i uzgoj predatora u monokulturi. Druga prednost je proizvodnja u mnogo kraćem vremenu od tradicionalnog načina uzgoja.
U slucaju potrebe moze se lako izvrsiti zamena vrste ribe koja se proizvodi. Sto znaci da se u istom ovom sistemu mogu proizvoditi: keciga (Acinpenser ruthenus), razne vrste jesetre (Acipenser), smudj (Sander Lucioperca), evropska jegulja (Angula Angula) stuka (Esox lucius) i druge vrste riba. Nije iskljucena i proizvodnja dve od gore navedenih vrsta istovremeno u odvojenim bazenima.
Izvršena ispitivanja tržišta kod nas pokazuju povećanu tražnju grabljivica posebno u zimskim mesecima.
Evo i primer jednog uzgajalista.
Razmenio bih iskustva sa nekim ko proizvodi ribu na slican nacin.
Voda iz bazena se konstantno reciklira i ponovo uliva u bazene.
U ovom slucaju proizveli bi 25 do 30 tona ribe na povrsini od 300 m2, sto bi zavisilo samo od sredstava ulozenih u opremu za preciscavanje vode.
Ukoliko se pri proizvodnji na tradicionalni nacin (klasicni ribnjak) proizvede 1,5 t/ha namece se zakljucak da nije neophodno 20 ha livada, ledina ili neke druge neobradive povrsine zauzeti za proizvodnju ribe.
Jedna od prednosti je i uzgoj predatora u monokulturi. Druga prednost je proizvodnja u mnogo kraćem vremenu od tradicionalnog načina uzgoja.
U slucaju potrebe moze se lako izvrsiti zamena vrste ribe koja se proizvodi. Sto znaci da se u istom ovom sistemu mogu proizvoditi: keciga (Acinpenser ruthenus), razne vrste jesetre (Acipenser), smudj (Sander Lucioperca), evropska jegulja (Angula Angula) stuka (Esox lucius) i druge vrste riba. Nije iskljucena i proizvodnja dve od gore navedenih vrsta istovremeno u odvojenim bazenima.
Izvršena ispitivanja tržišta kod nas pokazuju povećanu tražnju grabljivica posebno u zimskim mesecima.
Evo i primer jednog uzgajalista.
Razmenio bih iskustva sa nekim ko proizvodi ribu na slican nacin.