Kupio sam od komšije dunjevaču. Čovjek je penzioner i poštenjačina, vjerujem mu svaku riječ. Imao je 300 kg dunje, obrao ih je posle prvih mrazeva. Zrele, prezrele. Oprao je sve komad po komad, vadio je košpice dok mu nije dosadilo, dodao je kvasac i 10 kg šećera - dobio gust kom, razvodnio ga. Destilirao prvi put, destilirao drugi put dobio rakiju 42 stepena. Izvadio je ukupno 26 litara.
Rakija je kod mene, ovogodišnja, svježa.
Zbunjen sam jer:
1. Nije vadio jaču rakiju pa tretirao je destilovanom vodom. Kaže da mu je namjera bila da sačuva aromu dunje, kaže da kod njega u selu oduvijek tako peku.
2. Kad promućkam rakiju vidi se na hiljade sitnih malih bijelih komadića nečega... kontam da je to ostatak od voća. Vidio sam ranije istu stvar i kod neke rakije viljamovke. O čemu se zapravo radi?
3. Ima li ko iskustva sa idejom da se plod dunje odnjeguje unutar u flaši pa da se naknadno naspe rakija a da plod ostane u rakiji? Slične stvari sam radio sa kruškom. Lijepo je ispalo.
4. Volim zlatno žutu rakiju ali gdje pronaći tako malo hrastovo ili još bolje bure od duda? Teško je naći 50 ili 100 ili 200 litara dunjevače?
5. Planiram rakiju držati u staklenom sudu do naredne godine i poklanjati je tamo negdje u ovo doba 2014. godine. Ima li ko pametniji prijedlog za njegovanje rakije u ovih godinu dana? Da ubacim hrastovu daščicu u staklen sud? Nekoliko komada?