Poštovani forumaši, ovo je moj prvi post na ovom forumu i ovom prilikom želim da vas sve pozdravim.
Tokom 2011. god. sam bio posvećen projektu "zasaditi 50 stabala oraha", a kako se ovo tema bavi SADNICAMA, pokušaću da vam prenesem neka svoja iskustva samo o njima, a na drugim temama pisaću i o ostalim zapažanjima.
I odmah da vam kažem, orahe nisam posadio, baš zbog SADNICA.
Pa da počnem iz početka...
Kada se planira da primarni proizvod bude plod, a ne deblo oraha, mora se ići na kupovinu sadnica priznatih sorti i selekcija. To je bio moj plan, pa su me kompletno sve informacije dovele do Departmana (Instituta) za voćarstvo i vinogradarstvo Poljoprivrednog fakulteta u NS. Naime, najveći broj, ako ne i 95% naših najkvalitetnijih sorti je nastalo baš na ovom institutu, a iza svega stoji prof. dr Milovan Korać koji je ceo svoj radni vek posvetio selekciji oraha. U okviru Instituta postoji rasadnik sadnog materijala, tako da su moj jedini izbor bile njihove sadnice i to isključivo nijihove.
Kvalitetna sadnica šta je? Da je bezvirusna i sortno ispravna, kao i da ima dovoljno razvijen koren i stablo. Što se tiče oraha, čitajući jedan nazovimo priručnik ORAH - izdavačka kuća DRAGANIĆ (koga iskreno savetujem da ga svaki početnik ima), prof. Korać indirektno daje opis kvalitetne sadnice. On u jednom delu koji se tiče rezidbe, navodi da se sadnice posađene na jesen, prekraćuju u proleće naredne godine na visinu od oko 1,7-1,8 m od zemlje i time jasno ukazuje koju visinu treba da ima kvalitetna dvogodišnja sadnice.
Prvi put sam kontaktirao Institut u maju 2011. i tada su mi rekli da će sadnica biti u prodaji i da ih ponovo kontaktiram u septembru. Kontaktirao sam ih i u septembru i oktobru i... da bi u novembru napokon otpočela prodaja. Više nisam siguran oko datuma, mislim da su sa prodajom startovali oko 17. novembra. Zvao sam ih i zamolio ako mogu da rezervišem 70 sadnica (20 sadnica za jednog prijatelja) i da mogu doći 19og po njih, a oni su mi rekli da nema potrebe i da će sadnica biti. Došavši 19. po sadnice (subota rano ujutru), samo što se nisam šlogirao saznavši da je ostao samo jedan mali broj sadnica 2. i 3. klase i to od samo pojedinih sorti.
Uz to imaju politiku da ne možeš da vidiš šta kupuješ, tj. ne možeš da uđeš u rasadnik, već ispred žice, na kiosku platiš i oni ti iznesu šta ti iznesu. Na moje silno insistiranje, ušao sam u deo rasadnika gde stoje izvađene sadnice i video više nego tužnu sliku - sadnice su delovale kao škart. U razgovoru s gospođom iz kioska, rečeno mi je da sadnice sam trebao avansno da platim i da ih rezervišem na taj način još početkom godine; da su izvezli veliki broj sadnica u Bosnu i C. Goru itd.
Naravno, da takve sadnice nisam hteo da kupim i okrenuo sam se i otišao, ponevši sa sobom ogromnu količinu razočarenja. Da, vam ne pričam o tome da sam čitav Departman zamišljao skroz drugačije... i da je pristup kupcima tj. proizvođačima profesionalniji, da postoje agronomi koji daju neke savete prilikom kupovine - od izbora sortimenta do načina sadnje i sl. Napominjem da su njihove sadnice najskuplje u Srbiji.
Došavši kući, rastrčao sam se i zvao druge rasadnike. Sadnica nigde nije bilo.. U razgovoru s jednim rasadničarem iz Konjuha, kada sam mu ispričao priču za NS, on se nasmejao i rekao mi je da je on pojedincima sa Instituta te sezone isporučio više hiljada kom. Ovim mi je bilo sve jasno...
Koja je POENTA?