Evo mojih saznanja...Jer i ja zadnjih godina sadim isključivo "domaći", bolje reći "odomaćeni" paradajz. Od sorti kojih se sećam iz detinjstva, a i sada ih ima u prodaji su "novosadski jabučar" "sen pjer" ( valjda se tako čita ) i ležak, odnosno industrijski " narvik" .
O ovim drugima što pominje kolega Reggaci@ nisam čuo. A za volovsko srce, jesam i sadio sam ga, ali za razliku od mnogih , meni se njegov ukus ne sviđa...Ništa slađe ( dobro možda sex) , nego kad prođeš baštom , ubereš paradajz , obrišeš od majcu, košulju, pantalone, zavisi koja je temperatura i pojedeš grizući ga kao jabuku do kraja leje...
Što se tiče zaštite: kopriva da, mleko da , ako mora plavi kamen mora...