đađo74
Član
Već dugo vremena između ostalih pratim i teme vezane za malinu, toliko ih je a sve jedna na drugu počinju da liče.
Počele se mešati babe i žabe te praviti kojekakva poređenja na uštrb onoga što nekome pojedinačno ide na ruku, a sve u duhu one da "svaki ciga svoga konja hvali".
Počelo se u poslednje vreme i u raznim kontekstima provlačiti kao tema i geografsko područje i sorte koje se u kojim krajevima naše zemlje sadi. Trebalo bi se manuti takvih tema jer nikome dobro neće doneti. Sadi se i radi ono što se u tom trenutku i na tom mestu smatra mogućim i isplativim i to je donekle i razumljivo. Sad je tako ali "svako vreme nosi svoje breme". Neće dugo proći a sve će se u vezi sa malinom iskristalisati, kako kvalitet i prednost određenih sorata u odnosu na druge, tako i mnoge druge stvari vezane za malinu. Neko će kroz to sito proći bolje a neko lošije, tada ćemo saznati koliko koja malina vredi i može li biti održiva, kakve će se sve norme morati ispuniti, itd, a do tada ...
Kao i u većini drugih poljoprivrednih zanimanja, ni malina se ne sme shvatiti kao odlična a pogotovo laka i brza zarada. Naravno mislim na duži period jer svedoci smo da se u poslednjih nekoliko godina solidno zaradilo. Naiđe par godina i za to, ali održati kontinuitet teško je u svemu, a u ovom našem poslu najteže.
Šta sada da radimo, da svi basamo u maline, da batalimo sve ono što je godinama bilo ne samo simbol krajeva i sredine odakle smo, već ono što je i po prirodi samo logično.? Svi ćemo proizvoditi malinu, zarađivati i živeti samo od nje, ništa nam više ne treba, samo malina i lagana zarada.? Da posečem i povadim sve svoje voćnjake i zabodem malinu.?
Znam da se neki od kolega neće složiti sa ovom mojom pričom, znam i to je normalno. Ali, znam za sebe da se pored malinarstva hteo to ili ne i dalje moram baviti drugim poslovima, onima koje sam i ranije radio, poljoprivrednim ili nekim drugim, kako god.
Svedok sam krajem 80-ih masovnog vađenja malinjaka i sadnje krompira u Dragačevskom i okolnim krajevima, što bi rekli stari, naišle takve godine i bolja cena. Bejaše to i tada kao i ponovo posle samo nekoliko godina, kao i danas uostalom jak malinarski kraj, ali eto i onda je bilo problema. Nije manjkala prerađevinska industrija, postojala je i zadruga, klasiranje je bilo obavezno, ali opet bilo zastoja i u tom "srećnom vremenu".
Svestan sam da možda i sam grešim grešim kako ovom pričom tako i sa bavljenjem malinom, ali ...
Na kraju, ko bude uporan, vredan, mudar, izdrži i preživi u proizvođačkom smislu, pričaće.
Nekako sam siguran da će tu biti najviše onih koji sad o tome baš najmanje pričaju.
Srećno ...
Počele se mešati babe i žabe te praviti kojekakva poređenja na uštrb onoga što nekome pojedinačno ide na ruku, a sve u duhu one da "svaki ciga svoga konja hvali".
Počelo se u poslednje vreme i u raznim kontekstima provlačiti kao tema i geografsko područje i sorte koje se u kojim krajevima naše zemlje sadi. Trebalo bi se manuti takvih tema jer nikome dobro neće doneti. Sadi se i radi ono što se u tom trenutku i na tom mestu smatra mogućim i isplativim i to je donekle i razumljivo. Sad je tako ali "svako vreme nosi svoje breme". Neće dugo proći a sve će se u vezi sa malinom iskristalisati, kako kvalitet i prednost određenih sorata u odnosu na druge, tako i mnoge druge stvari vezane za malinu. Neko će kroz to sito proći bolje a neko lošije, tada ćemo saznati koliko koja malina vredi i može li biti održiva, kakve će se sve norme morati ispuniti, itd, a do tada ...
Kao i u većini drugih poljoprivrednih zanimanja, ni malina se ne sme shvatiti kao odlična a pogotovo laka i brza zarada. Naravno mislim na duži period jer svedoci smo da se u poslednjih nekoliko godina solidno zaradilo. Naiđe par godina i za to, ali održati kontinuitet teško je u svemu, a u ovom našem poslu najteže.
Šta sada da radimo, da svi basamo u maline, da batalimo sve ono što je godinama bilo ne samo simbol krajeva i sredine odakle smo, već ono što je i po prirodi samo logično.? Svi ćemo proizvoditi malinu, zarađivati i živeti samo od nje, ništa nam više ne treba, samo malina i lagana zarada.? Da posečem i povadim sve svoje voćnjake i zabodem malinu.?
Znam da se neki od kolega neće složiti sa ovom mojom pričom, znam i to je normalno. Ali, znam za sebe da se pored malinarstva hteo to ili ne i dalje moram baviti drugim poslovima, onima koje sam i ranije radio, poljoprivrednim ili nekim drugim, kako god.
Svedok sam krajem 80-ih masovnog vađenja malinjaka i sadnje krompira u Dragačevskom i okolnim krajevima, što bi rekli stari, naišle takve godine i bolja cena. Bejaše to i tada kao i ponovo posle samo nekoliko godina, kao i danas uostalom jak malinarski kraj, ali eto i onda je bilo problema. Nije manjkala prerađevinska industrija, postojala je i zadruga, klasiranje je bilo obavezno, ali opet bilo zastoja i u tom "srećnom vremenu".
Svestan sam da možda i sam grešim grešim kako ovom pričom tako i sa bavljenjem malinom, ali ...
Na kraju, ko bude uporan, vredan, mudar, izdrži i preživi u proizvođačkom smislu, pričaće.
Nekako sam siguran da će tu biti najviše onih koji sad o tome baš najmanje pričaju.
Srećno ...
Poslednja izmena: